Od 1966. godine do danas, ova se klapa neodvojivo veže uz izvornu formu klapskog pjevanja rođenu iz prijateljstva, spontanosti i iskonskoga glazbenog osjećaja te je svojim predanim radom zadužila hrvatsku glazbenu tradiciju, brižno čuvajući stihove, melodije i dragocjeni djelić glazbene povijesti.
“U ono, nepatvoreno i osjećajima čisto doba klapskog pjevanja kad je pjev klapa još bio spontan i nenametljiv, ‘Lučica’ je znala kako zapjevati, a da ta spontanost ima i sklad koji će otvoriti srca i pridobiti uza se i vrsne glazbene znalce. Među prvima su shvatili da Dalmacija nije samo tamburanje o moru, suncu i ribama, već da postoji i onaj trudi, tamni, pasionski nježni život, o kojemu glasi od iskona niži vjerodostojne verse…”, stoje riječi velikog Jakše Fiamenga u predgovoru albuma “Pismo moja, hrli tamo”, a koje najbolje opisuju ono čime se klapa Lučica vodila u svojoj dugogodišnjoj nagrađivanoj karijeri.
“Pismo moja, hrli tamo” – od Omiša do povijesti
Tijekom dugog i plodnog djelovanja klapa Lučica ispisala je impresivnu povijest nagrada i priznanja, kako na domaćim, tako i na međunarodnim pozornicama. Njihovi prvi veliki uspjesi vezani su uz Festival dalmatinskih klapa Omiš, gdje su već 1968. godine kao debitanti osvojili prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda s pjesmom “Pismo moja, hrli tamo”. Četiri godine kasnije ostvarili su još jednu pobjedu, ovoga puta s pjesmom “Jednog san momka ja jubila” te su nastavili nizati uspjehe.
Na Omišu su kroz desetljeća osvojili više od tridesetak nagrada, a ujedno su i prva klapa koja je dobila plakete za 10 i 15 uzastopnih nastupa na ovom festivalu.
Prva klapa na Splitskom festivalu
Snažan trag ostavili su i na Splitski festival, na kojem su bili prva klapa ikada koja je samostalno nastupila. Na ovoj festivalskoj pozornici nastupili su devetnaest puta, otpjevavši tridesetak pjesama s nizom uglednih izvođača i zaslužili tri priznanja postavši neizostavan dio povijesti splitske glazbene scene.
Porin za životno djelo i niz nagrada koje veličaju njihov doprinos
Niz priznanja stigao je i izvan festivala. Godine 1987. dodijeljen im je Srebrni grb Grada Splita, a 2009. Nagrada Grada Splita i Povelja Splitsko-dalmatinske županije. Važnu potvrdu svojega kulturnog doprinosa dobili su i 2013. godine kada ih je Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao za “izniman doprinos u promociji glazbene kulture i klapskog pjevanja, njegovanju i očuvanju tradicijskih i pučkih vrijednosti od zaborava”. Za istaknuti je i činjenica da je njihov dugogodišnji voditelj i skladatelj Duško Tambača nagrađen Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za svoj doprinos hrvatskoj kulturi.
Od 2008. godine započinju i njihovi značajni diskografski uspjesi u suradnji s diskografskom kućom Scardona, uz koju su objavili više albuma. Posebno se ističe i međunarodni uspjeh njihovih videospotova, nagrađenih na manifestaciji F.E.S.T.-ITF u Solinu, dok je spot “Pismo moja, hrli” tamo 2013. godine osvojio prestižni “Grand Prix Italia” na festivalu u Lecceu.
Među najvažnijim priznanjima koja su kroz desetljeća djelovanja potvrdila status klape Klapa Lučica ističu se nagrada Status Hrvatske glazbene unije (HGU) dodijeljena 2015. godine za pedeset godina kontinuiranog rada, te Porin za životno djelo, koji su zaslužili 2017. godine, kao jedno od najvećih priznanja njihove dugogodišnje umjetničke i kulturne predanosti.
Posebno mjesto hrvatske glazbene povijesti
Klapa Lučica odlikovala se mekoćom i suptilnošću interpretacije, lirskim pristupom pjevanju. Njegovali su mekši zvuk, posvećujući posebnu pozornost fuziji glasova, u kojoj dolaze do punog izražaja individualna i skupna muzikalnost. Od samih početaka njihov je rad obilježen dubokim respektom prema autohtonom, starom splitskom pjevanju, koje su čuvali kao temelj svojega izričaja.
Nakon 60 godina djelovanja Lučica ostaje primjer predanosti tradicionalnom dalmatinskom pjevanju i očuvanju baštine, svjedočeći kako se kroz glas i pjesmu može prenositi identitet jednoga grada i cijelog podneblja. Od svojih prvih nastupa do brojnih nagrada i priznanja ostali su vjerni glazbenim korijenima, zbog čega i danas zauzimaju posebno mjesto u hrvatskoj glazbenoj priči.
Fotografije: Arhiva klape